(Prozor kraj Otočca, 3. srpnja 1912. Slunj, 27. prosinca1942.), hrvatski vojnik i političar. U mladosti je pristupio Ustakom pokretu te je nakon stvaranja Nezavisne Drave Hrvatske bio jedan od njegovih najutjecajnijih članova. Kao časnik Ustake vojnice bio je osnivač i prvi zapovjednik Crne legije, elitne ustake postrojbe koju je vodio u mnoge borbe protiv četnika i partizana. Umro je od posljedica ranjavanja u partizanskom zarobljenitvu.
Stigla u Gorade Crna legija, a preivjeli muslimani i katolici čekali kad će ustae početi klati Srbe. Zna se da su četnici za vrijeme svoje strahovlade poklali barem osam tisuća nedunih muslimana i katolika i sadaje bilo vano znati kada će početi odmazda kad će doći Srbi na red. Morat će, govorilo se, barem dio Srba otići niz Drinu kao to su nai otili Ali, dogodilo se ono to nitko ni u snu nije očekivao. Nije bilo klanja, nije bilo ubijanja, nije bilo osvete. Ni prvi, ni drugi, ni treći dan. Ni ostalih dana.
Dola grupa muslimana i nekoliko katolika (i ja se progurao među njima) pred vojarnu i trae razgovor s Jurom Francetićem. Iziao visok i mrav vii ustaki časnik srednjih godina. Jedan musliman, u ime prisutnih, istupi i upita časnika: Kada ćemo početi klati Srbe one koji su nam sve nae poklali i sve nam popalili? Eno ih po kućama, nitko ih ne dira.
Ustaki časnik pope se na jedan stol i okupljenima reče: Po naređenju poglavnika Nezavisne Drave Hrvatske dr. Ante Pavelića nema klanja Srba! Poglavnik je zabranio klanje. Nijednom Srbinu ne smije pasti glava, niti mu se smije ita dogoditi. Tako je Poglavnik naredio!
Na te riječi ljudi počee amoriti, rogoboriti, buniti se jedan stari musliman viče da mu je taj i taj četnik (spominje mu ime) pobio djecu; drugi jauče da mu je taj i taj ubio dva sina; jedna ena kriči da su joj ubili mua i troje djece Svi navode imena koljača.
Na sve te opravdane optube ucviljenih muslimana taj ustaa odgovori kako će uskoro stići hrvatsko redarstvo, i svi oni koji imaju neku pritubu protiv kojeg Srbina, neka prijave hrvatskom redarstvu a redarstvo će prijavu predati sudu i sud će mu suditi po zakonima Nezavisne Drave Hrvatske. Da, tako je rekao: po zakonima će im se suditi, ali nikakve pojedinačne odmazde ne smije biti! Taj nas je ustaki časnik sve razočarao. Ljudi se razili ogorčeni, razljućeni, nezadovoljni
Neki su čak i Poglavnika psovali. Jedan je stari beg vikao: Kakva je to hrvatska drava koja titi četnike! Mnogi su se nadali da će i oni klati Srbe pa će tako namiriti broj poklanih muslimana bit će jedan naprama jedan.
Međutim, ustae Crne legije zabranili su ubijati Srbe. Tako su muslimani i katolici otili nezadovoljni. Govorili su: Jure nas je razočarao! Nije dao nijednog Srbina ubiti, a Srbi četnici poklali nas na tisuće i tisuće. I ja sam otiao razočaran jer mi se činilo pravednim da sada malo i četnici idu niz Drinu.Gorade je brujalo od priča naslijeđenih od onih sto dana partizanske propagande, a bile su otprilike ovakve: četnici kolju Hrvate (muslimane i katolike), ustae kolju Srbe, a partizani ne kolju nikoga. Četnici kolju i ne zakapaju svoje rtve jer su umorni od klanja, lijeni, redovito i pijani, pa svoje rtve ostavljaju svugdje na ulici, na obali Drine, u dvoritima O ustaama su Srbi govorili kao o hrvatskim četnicima, to jest, kao onima koji kolju, pale i sve ispred sebe rue. Svi smo očekivali da će Crna legija zaklati barem one srpske obitelji koje su ostale u Goradu. Međutim, klanja nije bilo. Razočarani muslimani i katolici kojima je mnogo roda i poroda poubijano i gotovo sve opljačkano i zapaljeno, uzalud su vapili za osvetom. Osvete nije bilo. Klanja Srba na Drini nije bilo, osim u knjigama, izvjetajima, enciklopedijama i udbenicima. Na papiru klanja Srba ima, ali ga u stvarnosti nigdje u istočnoj Bosni nije bilo!
To je PRAVA POVIJEST, to je ISTINITA POVIJEST koja se za Titove Jugoslavije nije smjela učiti, a nije se smjela ni čuti jer je veliki broj četnika u tijeku 1942., a pogotovu 1943. i 1944, preao u partizane.
Tada su kao partizani nastavili ubijati Hrvate. To je bio glavni razlog to su četnici onaj čas tako velikoduno prihvatili Tita i komunizam Tito im je omogućio ostvarenje jedinog smisla njihove borbe klanje Hrvata i Turaka. Titu je bilo glavno da ostane na vlasti jer je silno volio vlast, sve ako je i plati pokoljem pola milijuna Hrvata. Jedino to im je Tito oduzeo bio je no. Bivi četnici-koljači, a sada komunisti-partizani, nisu vie klali, već su izmiljali nove sotonske načine ubijanja. Partizani komunisti 1945., a bivi četnici, nisu ubijali glupo kao četnici 1941. nisu zaklali rtvu i bacili je u Drinu pa rtva pliva niz Drinu da je svi vide. Srpski partizani 1945. izmislili su nov način likvidiranja Hrvata. Pronali su velike krake jame, duboke po nekoliko stotina metara, i onda su na desetine tisuća mladih nedunih Hrvata ive bacali u te jame. Nesretnici su dolje umirali danima, u groznim mukama. Nije im trebao ni grob ni metak. rtvu bi ivu po noći doveli do jame, gurnuli je u jamu, i rtva bi se, i to svezana, stropotala u provaliju i danima bi u groznim mukama umirala (Jazovka). Gotovo bi se mogla obraniti teza da su Srbi kao partizanski zločinci iz 1945. bili brutalniji nego ti isti Srbi kao četnici iz 1941. i 1942.godine.
Izvor: Don Anto Baković
Vie na:https://hrvatskoobrambenostivo.com
Stigla u Gorade Crna legija, a preivjeli muslimani i katolici čekali kad će ustae početi klati Srbe. Zna se da su četnici za vrijeme svoje strahovlade poklali barem osam tisuća nedunih muslimana i katolika i sadaje bilo vano znati kada će početi odmazda kad će doći Srbi na red. Morat će, govorilo se, barem dio Srba otići niz Drinu kao to su nai otili Ali, dogodilo se ono to nitko ni u snu nije očekivao. Nije bilo klanja, nije bilo ubijanja, nije bilo osvete. Ni prvi, ni drugi, ni treći dan. Ni ostalih dana.
Dola grupa muslimana i nekoliko katolika (i ja se progurao među njima) pred vojarnu i trae razgovor s Jurom Francetićem. Iziao visok i mrav vii ustaki časnik srednjih godina. Jedan musliman, u ime prisutnih, istupi i upita časnika: Kada ćemo početi klati Srbe one koji su nam sve nae poklali i sve nam popalili? Eno ih po kućama, nitko ih ne dira.
Ustaki časnik pope se na jedan stol i okupljenima reče: Po naređenju poglavnika Nezavisne Drave Hrvatske dr. Ante Pavelića nema klanja Srba! Poglavnik je zabranio klanje. Nijednom Srbinu ne smije pasti glava, niti mu se smije ita dogoditi. Tako je Poglavnik naredio!
Na te riječi ljudi počee amoriti, rogoboriti, buniti se jedan stari musliman viče da mu je taj i taj četnik (spominje mu ime) pobio djecu; drugi jauče da mu je taj i taj ubio dva sina; jedna ena kriči da su joj ubili mua i troje djece Svi navode imena koljača.
Na sve te opravdane optube ucviljenih muslimana taj ustaa odgovori kako će uskoro stići hrvatsko redarstvo, i svi oni koji imaju neku pritubu protiv kojeg Srbina, neka prijave hrvatskom redarstvu a redarstvo će prijavu predati sudu i sud će mu suditi po zakonima Nezavisne Drave Hrvatske. Da, tako je rekao: po zakonima će im se suditi, ali nikakve pojedinačne odmazde ne smije biti! Taj nas je ustaki časnik sve razočarao. Ljudi se razili ogorčeni, razljućeni, nezadovoljni
Neki su čak i Poglavnika psovali. Jedan je stari beg vikao: Kakva je to hrvatska drava koja titi četnike! Mnogi su se nadali da će i oni klati Srbe pa će tako namiriti broj poklanih muslimana bit će jedan naprama jedan.
Međutim, ustae Crne legije zabranili su ubijati Srbe. Tako su muslimani i katolici otili nezadovoljni. Govorili su: Jure nas je razočarao! Nije dao nijednog Srbina ubiti, a Srbi četnici poklali nas na tisuće i tisuće. I ja sam otiao razočaran jer mi se činilo pravednim da sada malo i četnici idu niz Drinu.Gorade je brujalo od priča naslijeđenih od onih sto dana partizanske propagande, a bile su otprilike ovakve: četnici kolju Hrvate (muslimane i katolike), ustae kolju Srbe, a partizani ne kolju nikoga. Četnici kolju i ne zakapaju svoje rtve jer su umorni od klanja, lijeni, redovito i pijani, pa svoje rtve ostavljaju svugdje na ulici, na obali Drine, u dvoritima O ustaama su Srbi govorili kao o hrvatskim četnicima, to jest, kao onima koji kolju, pale i sve ispred sebe rue. Svi smo očekivali da će Crna legija zaklati barem one srpske obitelji koje su ostale u Goradu. Međutim, klanja nije bilo. Razočarani muslimani i katolici kojima je mnogo roda i poroda poubijano i gotovo sve opljačkano i zapaljeno, uzalud su vapili za osvetom. Osvete nije bilo. Klanja Srba na Drini nije bilo, osim u knjigama, izvjetajima, enciklopedijama i udbenicima. Na papiru klanja Srba ima, ali ga u stvarnosti nigdje u istočnoj Bosni nije bilo!
To je PRAVA POVIJEST, to je ISTINITA POVIJEST koja se za Titove Jugoslavije nije smjela učiti, a nije se smjela ni čuti jer je veliki broj četnika u tijeku 1942., a pogotovu 1943. i 1944, preao u partizane.
Tada su kao partizani nastavili ubijati Hrvate. To je bio glavni razlog to su četnici onaj čas tako velikoduno prihvatili Tita i komunizam Tito im je omogućio ostvarenje jedinog smisla njihove borbe klanje Hrvata i Turaka. Titu je bilo glavno da ostane na vlasti jer je silno volio vlast, sve ako je i plati pokoljem pola milijuna Hrvata. Jedino to im je Tito oduzeo bio je no. Bivi četnici-koljači, a sada komunisti-partizani, nisu vie klali, već su izmiljali nove sotonske načine ubijanja. Partizani komunisti 1945., a bivi četnici, nisu ubijali glupo kao četnici 1941. nisu zaklali rtvu i bacili je u Drinu pa rtva pliva niz Drinu da je svi vide. Srpski partizani 1945. izmislili su nov način likvidiranja Hrvata. Pronali su velike krake jame, duboke po nekoliko stotina metara, i onda su na desetine tisuća mladih nedunih Hrvata ive bacali u te jame. Nesretnici su dolje umirali danima, u groznim mukama. Nije im trebao ni grob ni metak. rtvu bi ivu po noći doveli do jame, gurnuli je u jamu, i rtva bi se, i to svezana, stropotala u provaliju i danima bi u groznim mukama umirala (Jazovka). Gotovo bi se mogla obraniti teza da su Srbi kao partizanski zločinci iz 1945. bili brutalniji nego ti isti Srbi kao četnici iz 1941. i 1942.godine.
Izvor: Don Anto Baković
Vie na:https://hrvatskoobrambenostivo.com