Uglata glagoljica u današnjih Hrvata

Uglata glagoljica, odnosno hrvatsko pismo, je hrvatska inačica glagoljskog pisma kojeg su za sve Slavene stvorili Ćiril i Metod u 9. stoljeću. Njihova izvorna glagoljica danas se prepoznaje kao trokutasta glagoljica od koje se malo sačuvalo, ona potom prelazi u oblu glagoljicu kakvu nalazimo na Baščanskoj ploči i nakon toga se isključivo u Hrvatskoj ona razvija u uglatu, hrvatsku glagoljicu od 13. stoljeća pa nadalje.

Hrvatska glagoljica se razvila u posebno pismo zbog svojega posebnog oblika, postojanja velikih i malih slova, što u predhodnim inačicama nije slučaj, i što je razvila određena nova slova svojstvena hrvatskomu jeziku. U odnosu na današnju latiničnu hrvatsku abecedu hrvatska glagoljska azbuka nema slovo "dž" koje je u hrvatski jezik došlo iz osmanlijskog turskog jezika pa se i pojavljuje jedino u turcizmima, anglizmima i besmislenom pisanju nekih riječi poput npr. svjedodžba umjesto svjedočba. Glasovi "lj" i "nj" pišu se kao "l" i "j" pored kojih se dodaje hrvatski "jer", a ne spajanjem slova l+j i n+j kao u latiničnom načinu pisanja. Hrvatska glagoljica je zbog oblika glagoljskih slova isto tako poznata po mnogim spojenicama (tzv. ligaturama) gdje je moguće spojiti nekoliko slova u isti znak zbog manjeg zauzimanja prostora pri pisanju. Hrvatska glagoljica ima i dva dodatna znaka, jedan označava slog "ju" a drugi "ije/je", koji se mogu koristiti po želji, opet zbog skraćenja dužine teksta.

Iako hrvatska glagoljica zamire krajem 19. stoljeća ujednakom latiničnog pisanja za sve Hrvate zaslugom Ljudevita Gaja ona je ipak opstala kao hrvatski nacionalni simbol i ponovno se uvodi u hrvatski svakodnevni život na različite načine, što ćemo ovdje dokumentirati.



https://srednja.hr/kultura/vijesti-k...virati-hrvate/



http://fenix-magazin.de/marijana-pet...ne-granice-09/