Citiraj:
O moralnoj i ekonomskoj propasti Venezuele, te bahatosti socijalističkih elita koje nose zlatne Rolexe i jedu bifteke od 300 dolara u zemlji u kojoj velika većina ljudi doslovno gladuje i gdje se ljudi međusobno ubijaju u redovima za kruh smo već pisali. Revolucija u Venezueli, nakon dva desetljeća loeg vođenja i propadanja, uz fizička premlaćivanja i uhićenja čelnika oporbe, ne treba nikoga čuditi. Iako će, naravno, uvijek biti onih koji će jednostavno okriviti SAD koje ele Venezuelansku naftu.
U SAD-u nisu sretni time to je Chavez nacionalizirao manje-vie sve to je mogao a to je bilo u vlasnitvu američkih naftnih kompanija. No u slučaju Venezuele koja ima najveće rezerve ne samo nafte nego i pitke vode na svijetu, i nevjerojatno plodnu zemlju, nema izgovora za to da stanovnitvo nema vode, da se uvozi benzin, da nema hrane ni u dućanima, pa čak vie ni na crnom tritu. U vrijeme dolaska Chaveza na vlast najbogatija zemlja June Amerike danas se moe mjeriti samo s najsiromanijim zemljama Afrike.
Propast Venezuele: Od nade u novi, demokratski socijalizam do iste stare priče
Kako to da zemlja s najvećim iskoristivim i dokazanim rezervama sirove nafte na svijetu nije u stanju proizvoditi naftu u nekim ozbiljnijim količinama, i kako to da su svjetske rejting agencije poput Fitcha jo prole godine objavile da se dravna naftna kompanija Venezuele nalazi u djelomičnom bankrotu? Kako to da se u zemlji kojoj očajnički treba novac svake godine zatvara sve vie naftnih buotina, umjesto da se otvaraju nove?
Nacionalizacija je odgovor. 1976., u jeku naftne krize potaknute izvjećima znanstvenika iz Rimskog kluba o neminovnom skorom nestanku nafte, osnovana je Petróleos de Venezuela S.A. (PDVSA), Venezuelanska dravna naftna kompanija, koja je u korijenu ove ekonomske katastrofe. Od njenog osnutka i nacionalizacije Venezuelanske naftne industrije PDVSA dominira ekonomijom Venezuele. Ta drava, nekoć peti najveći izvoznik nafte na svijetu, je od onda svoju ekonomiju posve podredila izvozu nafte: Sve druge privredne grane su zaputene, 95% prihoda Venezuele dolazi od izvoza nafte.
Poast Chavez
Prava katastrofa dolazi pred 20 godina, s dolaskom neobrazovanog ljevičara Huga Chaveza na vlast i uvođenjem demokratskog socijalizma. PDVSA postaje glavno političko oruje reima. Cijena nafte u svijetu je prvih nekoliko godina Chavezova reima rasla, a s njom i BDP Venezuele, i standard ljudi.
Između 2004. i 2010. Vlada je iz PDVSA izvukla 62 milijarde dolara za razne socijalne projekte, u skladu sa socijalističkim naukom da profit od nafte mora sluiti dobrobiti naroda, ne naftnih kompanija, naročito ne američkih, kojima je imovina u Venezueli nacionalizirana.
(FOTO, VIDEO) Raspala se komunistička diktatura u Venezueli: Oporbeni političar proglasio se privremenim predsjednikom
No kako to biva kod dravnih korporacija, one su i krava muzara za političare. Profiti su također koriteni da bi se financiralo Chavezovo predsjednitvo, a fondovi su se usmjeravali izravno njegovim političkim saveznicima.
Kako se PDVSA sve vie fokusirala na političke projekte umjesto na proizvodnju nafte svaka sličnost s naom INA-om od sedamdesetih na dalje nije slučajna mehanička i tehnička oprema je sve vie propadala, a tisuće i tisuće stručnjaka su otputene u valu politički motiviranih otkaza. Na njihovo mjesto su zasjeli kadrovi lojalni Hugu Chavezu i socijalizmu, te vladajućima, hrvatski bi se reklo uhljebi.
Nekompetencija i nestručnost je uzimala maha u korporaciji, a to je dovelo do serije nesreća ali i do uasavajuće neučinkovitosti i endemske korupcije: Kad dravna kompanija dijeli dravni novac, oni koji daju odobrenja očekuju neto i za sebe (a gdje sam tu ja).
Oko 25.000 radnika je dalo otkaz od siječnja 2017. do siječnja 2018., tvrdi ef sindikata Ivan Freites, pozivajući se na interne podatke. PDVSA je 2016. imala ukupno 146.000 zaposlenih.
Vojna vlast nad kompanijom
To se sve dodatno pogoralo kad je PDVSA nedavno stavljena izravno pod kontrolu vojske: Dolo je do pravog stampeda. Čak je i član uprave PDVSA i predstavnik pro-vladinog sindikata Wills Rangel nedavno rekao u jednom intervjuu kako su masivni odlasci zabrinjavajući, te kako su brojni radnici napustili rafinerije. Očito, oni vie ne ele raditi za mjesečnu plaću od koje bi se mogla kupiti dva kilograma mesa, kad bi ga bilo u dućanima.
Kao u Jugoslaviji: Predsjednik Venezuele naredio brisanje nula s novčanica zbog hiperinflacije
General Manuel Quevedo, koji je preuzeo upravljanje kompanijom u ime vojske prethodna uprava je zavrila u zatvoru zbog navodnog primanja mita, to je zapravo političko uklanjanje nepoćudnih jer u Venezueli svi primaju mito uveo je vid radne obaveze, pa se sad onima koji napuste posao sudi. Praktički, radnici su pretvoreni u neplaćenu ropsku radnu snagu pod kontrolom vojske.
Taj bivi zapovjednik nacionalne garde Chavezovih pretorijanaca prije toga je otpustio brojne dugogodinje zaposlenike a od preostalih traio da denunciraju kolege koji se protive Maduru. Na najvia mjesta je zaposlio vojna lica lojalna reimu i bez ikakvog znanja o nafti. Vojska zapovijeda inenjerima i vrijeđa ih da su saboteri i lopovi, rekao je direktor privatne kompanije koja posluje s PDVSA.
Posljedica je da se od izbora Chaveza na vlast do danas, u posljednjih dvadeset godina, proizvodnja nafte smanjila s 3,45 milijuna barela dnevno na neto preko milijun krajem prole godine. To nema veze s američkim sankcijama, niti sa smanjenjem kvota OPEC-a, već isključivo s nesposobnoću socijalističke vlade da organizira proizvodnju nafte na profitabilnim osnovama.
Krah proizvodnje
A to ne mogu, jer dvadeset godina nisu ulagali. Proizvodnja nafte je zapravo vrlo skup posao, suprotno općem miljenju da je dovoljno zabiti builicu u zemlju i gledati kako nafta curi. Svaka buotina kota od dvadesetak milijuna dolara za najjeftiniju do pola milijarde dolara za onu podmorsku. Broj aktivnih naftinih bunara je trenutno 50, nedovoljno za rentabilnu proizvodnju. Kad je Chavez doao na vlast, bilo ih je 120. Stari su presuili ili je dotrajala oprema spriječila daljnju eksploataciju, novi nisu stavljenu u funkciju iako nafte ima na svakom koraku.
Kao u Jugoslaviji: Predsjednik Venezuele naredio brisanje nula s novčanica zbog hiperinflacije
Venezuela nije iskoristila niti novac od izvoza nafte, niti kredite koje su im davale Kina i Rusija kako bi reinvestirali u nove buotine, kae za Reuters James Williams, stručnjak za energetiku. Naime, kad su cijene nafte i proizvodnja bili rekordni, a zarade od nafte odlične, Chavezu nije padalo na pamet ulagati u odravanje pogona. Njihove su politike otjerale većinu ulagača, kae on. Za sad, jedino jo Chevron od američkih kompanija posluje u Venezueli u zajedničkim poslovima s dravnom naftnom kompanijom. Naravno, tu su i Rosneft i Kinezi.
Glavni razlog propasti dravne naftne kompanije je to nisu investirali u nastavak buenja, govori Williams, infrastruktura nije odravana niti se u nju ulagalo, to je dovelo do daljnjeg pada proizvodnje. Ukratko, vlada je sve to je mogla napraviti pogreno u vezi proizvodnje nafte napravila pogreno.
Skupa proizvodnja, niske cijene nafte
Jedan drugi stručnjak, Tyler Richey, kae i da, dok Venezuela ima tone nafte ispod sebe, ona je unatoč tome među dravama gdje je vaditi naftu najskuplje unutar OPEC-a. Venezuelu u je 2016. godini kotalo oko 27,62 dolara proizvesti barel nafte, prema podacima Wall Street Journala. To ih stavlja na četvrto mjesto OPEC-a po najskupljoj proizvodnji.
Maduro pozdravio otvaranje summita nesvrstanih u Venezueli
Prije velike krize u Venezueli, Vlada je kalkulirala s cijenom nafte od najmanje sto dolara po barelu kako bi ispunila budetske ciljeve; kad je cijena barela pala na četrdesetak dolara, čitav sustav se raspao. Venezuela ne moe povećati proizvodnju, jer za to nema ni novca, ni ljudi, ni znanja. No stvari su otile tako daleko da ih u ovom trenutku ne bi ekonomski spasila ni cijena nafte od 140 dolara po barelu. Ukratko, Maduro se kockao na visoke, previsoke cijene nafte, on i Chavez su kredite i zaradu od nafte potroili na podmićivanje biračkog tijela, i na socijalna prava i povlastice koje se u Venezueli naravno zloupotrebljavaju gdje god se moe, čak i gore nego kod nas. Kad su pale kako proizvodnja tako i cijena nafte, sistem se jednostavno raspao po svim avovima.