Citiraj:
Ovo je istinita priča o Hrvatskoj, maloj zemlji u srednje-mediteranskoj Europi koju nije zahvatila tama popularnog ateizma i odustajanja čovjeka od Boga. Dapače, redovnička i svećenička zvanja cvatu. Dok jedna katolička vicarska 2015. nije imala niti jedno svećeničko zvanje, samo zagrebačka nadbiskupija ih je te godine imala dvanaest. Sa redovničkim pozivima situacija je jo bolja.
Dok se u Europi zatvaraju samostani, hrvatsko redovnitvo cvjeta!
Za razliku od ostatka Europe (samo u panjolskoj je u 2016. zatvoreno 600 samostana i crkava), naa Hrvatska doivljava pravu renesansu redovničkih mukih zvanja. Veliki broj mladića javlja se u franjevce, salezijance, dominikance, pavline, montfortance, isusovce, karmelićane. Ovdje donosimo priču o procvatu redova salezijanaca i dominikanaca sa portala bitno.net
Citiraj:
Prije 15, 20 godina, Hrvatska salezijanska provincija imala je malo kandidata, a većina ih je odustala. Danas ih na svim razinama, od prednovicijata do đakonata, ima 39, priča don Mladen Delić, svećenik salezijanac i provincijalni povjerenik za odgoj
Trenutačno je jedan od čak 26 ivućih svećenika iz Kouta, malog mjesta u Cetinskoj krajini blizu Sinja. Sigurno ima nečega u tamonjoj vodi
Don Mladen nije sam, uz njega i ostale svećenike u toj upi ivi jo osam prednovaka koji kroz godinu dana promiljaju o svom pozivu. Dok se upoznajem sa svakim od njih primjećujem kako su neki mladići golobradi, tek izali iz srednje kole, dok su neki već ozbiljni mukarci.
Raspon godina je od 18 do 30, govori mi svećenik s osmijehom u kutu usana. Ponosan je na njih. Velik broj zvanja, uz trud drugih svećenika, plod je i njegova rada.
Citiraj:
Dominikanci
Ta naoko paradoksalna situacija, veliki porast duhovnih zvanja u maloj zemlji na kontinentu koji se odrekao svog krćanskog nasljeđa, dovela me do ovog samostana na Borongaju u Zagrebu. Zanimalo me to mlade privlači u svećenitvo, u odricanje i borbu za due, u vrijeme kada Crkva na Zapadu stari i umire jer nema zvanja i općenito mladih, kada se crkve prodaju i postaju hoteli ili neto gore, a i sama crkvena hijerarhija ponegdje vie nije sigurna u ispravnost Nauka.
Dominikanci, red koji je u Hrvatskoj do prije tridesetak godina, tvrde neki, bio pred izumiranjem, gdje su svećenička ređenje bila vie iznimka nego pravilo, danas je mlad i vitalan, a svake godine nekoliko novih mladića izabere ovaj put posvećenja.
Crkveno zdanje u kojem sam imao dogovoren razgovor sa svećenikom i dvojicom bogoslova izgrađeno je na Borongaju između 1925. i 1927., kao samostan sv. Dominika. Zadnjih godina u njemu vlada stanovita guva. Nekoliko svećenika i vie od 20 bogoslova doivljavaju ovaj prostor kao svoj dom, ispunjavajući ga smijehom, molitvom, radom, učenjem i poučavanjem.
Rast svećeničkih zvanja u naoj provinciji traje sada već desetak godina, govori mi pater Anto Boba, dominikanski svećenik sa staem duljim od 20 godina i pojanjava:
U moje vrijeme, prije 25 godina, bilo nas je dvoje u studentatu (studentat predstavlja estogodinju formaciju nakon koje se postaje svećenik, neto poput bogoslovije op.a.), a gornji limit bilo je od 6 do 7 osoba. Danas imamo 22 bogoslova, 4 mladića u novicijatu te 3 u sjemenitu.