Na 19. rujna. 1991. skupina mladih Vinkovčana otila je dragovoljno u obranu Vukovara. Iako su sami Vinkovci bili pod estokim napadima Srba i JNA, odlazak u Vukovar značio odlazak u gotovo sigurnu smrt.
To nije spriječilo mlade Slavonce, kao i duge mladiće iz raznih dijelova Hrvatske, da svojom slobodnom voljom odu u mjesto koje je bilo pakao na zemlji hrvatski grad heroj Vukovar. Među ovima koji se nisu vratili su bili i oni koji su se uspjeli probiti, i neki od njih su se vratili nakon logora u Mitrovici. Nakon rata, pojedinac je umro, a ostali se bore za goli ivot. Zahvaljujemo Vladi rep. Hrvatske, na suosjećanju, jer prstom nisu mrdnuli za odkrivanje uzroka smrti i genocida nad Branitelju i Dragovoljcu Hrvatske. Poglavito onih koji su ostali ivi nakon pada Vukovara i drugih bitaka za Hrvatsku.
Među njima su bila i trojica rođene braće.
Na dan, 19. rujna 1991. jedanaestorica pripadnika ZNG-a MO Kolodvor Vinkovci dragovoljno su otila u Vukovar kako bi pomogla Vukovaru u obrani od napada agresora tzv. JNA i srpskih paravojnih snaga koji su danima granatirali i unitavali Vukovar. U Vukovaru su im se naknadno pridruila jo dva brata jednog naeg dragovoljca. Od trinaestorice dragovoljaca koja su bila u Vukovaru, petorica su uspjela izaći iz Vukovara, jedan ranjenik s prvim konvojem u 10. mjesecu, a drugi ranjenik nakon pada Vukovara u razmjeni, dvojica su bila zarobljena i odvedena u logor, kasnije razmijenjena, a jedan je izaao u proboju iz Vukovara. Petorica dragovoljaca su izgubila ivot u obrani grada Vukovara i Hrvatske od agresora, dvojica se vode kao nestala i dva su branitelja poginula u Bosni.
Link:
ULTRAS VINKOVCI
Grad Vinkovci postavio je spomen ploču u čast poginulim mladićima, a na njima su upisana imena hrvatskih junaka i to u čast:
Vlatku Balogu (20.1.1955.-2.10.1991.) poginulom u Vukovaru na Mitnici;
Zvonku Balogu (10.1.1958.-20.11.1991.) odvedenom iz vukovarske bolnice i pogubljenom na Ovčari;
Mihajlu Letu (25.4.1956.-20.11.1991.) odvedenom iz vukovarske bolnice i pogubljenom na Ovčari;
eljku Patariću (16.7.1959.-20.11.1991.) odvedenom iz vukovarske bolnice i pogubljenom na Ovčari;
Mladenu Čupiću (19.5.1967.-) ranjenom, odvedenom iz vukovarske bolnice od strane srbočetnika, nestalom;
Josipu Perkoviću (24.3.1963.-20.11.1991.) odvedenom iz vukovarske bolnice i pogubljenom na Ovčari;
Kreimiru Ratkoviću (4.3.1968.-20.11.1991.) odvedenom iz vukovarske bolnice i pogubljenom na Ovčari;
Zlatku Kordiću (9.7.1963.-10.8.1992.) ranjenom u Koraćama i podlegao ranama u Slavonskom Brodu;
Davoru Terciju (16.11.1973.-31.8.1992.) poginulom u Domaljevcu;
Ivanu Senčiću (21.2.1964.-) ranjenom i odvedenom iz vukovarske bolnice od strane srbočetnika, nestalom.
Tekst je napisan u spomen na poginule mladiće i hrvatske vojnike da se njihova rtva za hrvatski narod nikada ne zaboravi.
Izvor: https://hrvatskoobrambenostivo.com
To nije spriječilo mlade Slavonce, kao i duge mladiće iz raznih dijelova Hrvatske, da svojom slobodnom voljom odu u mjesto koje je bilo pakao na zemlji hrvatski grad heroj Vukovar. Među ovima koji se nisu vratili su bili i oni koji su se uspjeli probiti, i neki od njih su se vratili nakon logora u Mitrovici. Nakon rata, pojedinac je umro, a ostali se bore za goli ivot. Zahvaljujemo Vladi rep. Hrvatske, na suosjećanju, jer prstom nisu mrdnuli za odkrivanje uzroka smrti i genocida nad Branitelju i Dragovoljcu Hrvatske. Poglavito onih koji su ostali ivi nakon pada Vukovara i drugih bitaka za Hrvatsku.
Među njima su bila i trojica rođene braće.
Na dan, 19. rujna 1991. jedanaestorica pripadnika ZNG-a MO Kolodvor Vinkovci dragovoljno su otila u Vukovar kako bi pomogla Vukovaru u obrani od napada agresora tzv. JNA i srpskih paravojnih snaga koji su danima granatirali i unitavali Vukovar. U Vukovaru su im se naknadno pridruila jo dva brata jednog naeg dragovoljca. Od trinaestorice dragovoljaca koja su bila u Vukovaru, petorica su uspjela izaći iz Vukovara, jedan ranjenik s prvim konvojem u 10. mjesecu, a drugi ranjenik nakon pada Vukovara u razmjeni, dvojica su bila zarobljena i odvedena u logor, kasnije razmijenjena, a jedan je izaao u proboju iz Vukovara. Petorica dragovoljaca su izgubila ivot u obrani grada Vukovara i Hrvatske od agresora, dvojica se vode kao nestala i dva su branitelja poginula u Bosni.
Link:
ULTRAS VINKOVCI
Grad Vinkovci postavio je spomen ploču u čast poginulim mladićima, a na njima su upisana imena hrvatskih junaka i to u čast:
Vlatku Balogu (20.1.1955.-2.10.1991.) poginulom u Vukovaru na Mitnici;
Zvonku Balogu (10.1.1958.-20.11.1991.) odvedenom iz vukovarske bolnice i pogubljenom na Ovčari;
Mihajlu Letu (25.4.1956.-20.11.1991.) odvedenom iz vukovarske bolnice i pogubljenom na Ovčari;
eljku Patariću (16.7.1959.-20.11.1991.) odvedenom iz vukovarske bolnice i pogubljenom na Ovčari;
Mladenu Čupiću (19.5.1967.-) ranjenom, odvedenom iz vukovarske bolnice od strane srbočetnika, nestalom;
Josipu Perkoviću (24.3.1963.-20.11.1991.) odvedenom iz vukovarske bolnice i pogubljenom na Ovčari;
Kreimiru Ratkoviću (4.3.1968.-20.11.1991.) odvedenom iz vukovarske bolnice i pogubljenom na Ovčari;
Zlatku Kordiću (9.7.1963.-10.8.1992.) ranjenom u Koraćama i podlegao ranama u Slavonskom Brodu;
Davoru Terciju (16.11.1973.-31.8.1992.) poginulom u Domaljevcu;
Ivanu Senčiću (21.2.1964.-) ranjenom i odvedenom iz vukovarske bolnice od strane srbočetnika, nestalom.
Tekst je napisan u spomen na poginule mladiće i hrvatske vojnike da se njihova rtva za hrvatski narod nikada ne zaboravi.
Izvor: https://hrvatskoobrambenostivo.com