Evo ima već sigurno tri godine nas gotovo svakodnevno bombardiraju, mahom lijevi mediji, sa nekakvim ispovijestima, najčešće mladih ljudi, koji eto MORAJU ići iz Hrvatske u Irsku, Njemačku ili neku treću zemlju...
Konkretnih razloga za odlazak rijetko ima, ponekad se jave neki anonimni "uspješniji" ljudi, koji su ČAK imali dobar posao u Hrvatskoj, ali su ga napustili jer su ovdje svi zločesti, svaki poslodavac te izrabljuje, nitko ne cjeni tvoje znanje i sve ostalo.
U Irskoj te svatko naravno uvijek dočeka raširenih ruku, svi te cjene, sve je divno i krasno, makar živiš u 30 kvadrata sa još 5 cimera ko zna odakle, i jedva skupiš za stanarinu radeći kao pomoćni kuhar...
Volio bih otvoriti temu o tome ovdje na politici, ne samo da komentiramo ovu pojavu, ali i da na jednom mjestu skupimo sve te glupe novinske članke, u kojima mahom mladi isfrustrirani činjenicom da su mahom već na pragu tridesete, a u svoju karijeru nisu ulagali, pa se čude kako je teško pronaći dobro plaćeni posao u ovoj državi...
Pitam se jeli ova ista "Slobodna" Dalmacija, pisala ovakve tugaljeve članke kada je pola Imockoga za vrime juge moralo otić u Njemačku jer je dobra država ciljano kočila ikakav ekonomski i industrijski razvoj toga kraja... Jesu li i onda slavna novinarska pera Miljenko Smoje i Momčilo Popadić radili intervjue na kolodvorima u kojima su sugovornici pljuvali po državi (tada barem s razlogom), ili je tada bilo se super i krasno...
Iako se dobrim dijelom slažem sa činjenicom da živimo u tragičnoj državi, u kojoj se rad i poštenje nimalo ne cjene, već odavno sam se zapitao koji je smisao svakodnevnom bombardiranja ovakvim člancima, naizgled se čini kao da netko želi da pola Hrvatske iseli poučeno prekrasnim svjedočanstvima ovih koji su već otišli, ali kome je to u interesu?
Evo današnjeg "članka"
Svjedočanstvo Hrvata koji je otišao u Irsku: Pitao sam se jesam li idiot, zašto ne mogu postići ništa više od toga nego da preživim mjesec?
Boris V. je Vukovarac koji je odlučio otići u Irsku kako bi imao bolji život.
Tako je on objavio u Facebook grupi "Idemo u Irsku" post koje je mnoge zamislio.
Ovo je napisao:
"Ako niste uhljeb, guzonjin sin ili politički krpelj neke od naših vodećih stranaka, sigurno ste se u vašem životu kao i ja pitali, kako to da kod nas ljudi koji su totalni debili, nekulturni, bezobrazni i neobrazovani imaju toliko novaca, uspješni su, slavni i zaobilaze zakon i pravila bez posljedica. Zašto?
Ja sam se uvijek pitao da li sam ja onda idiot? Zaostao? Nesposoban ili nešto drugo nije u redu sa mnom, jer u našem hrvatskom okruženju ne mogu postići ništa više od toga nego da preživim mjesec? Da li će tako biti do kraja života?ostoji li mjesto gdje je drugačije i gdje se neke druge kvalitete više cijene i nagrađuju?
E pa upravo to sasvim NEOBIČNO iskustvo sam doživio u Irskoj, gdje za svo čudo moj poslodavac zaista cijeni rad, trud, angažman, poštenje, iskrenost, odgovornost prema poslu i klijentu. Je*ote, ne možeš vjerovati pa onda iz iskustva pričekaš s euforijom jer misliš možda je to samo na početku, međutim kad se to nastavi mjesec za mjesec pa ti se nagovijesti povišica i više rangirano radno mjesto, shvatiš da nisi ti idiot, da nisi nesposoban i da je zapravo sve u redu s tobom.
Okruženje u kojem si bio je nezdravo i loše i onda tako nekako ispunjen nečim čudnim, novim, ali ful dobrim, počneš i na život i stvari malo drugačije gledati, vedrije, toplije i prije svega zdravije.
Ljudi, nemojte više gubiti vrijeme, zdravlje i živce u Bankarskoj/HDZ/SDP-ovskoj prčiji. Pod krinkom nacionalizma su nas pokrali i domovinu nam rasprodali. Ponosan sam što sam Hrvat i zauvijek ću voljeti svoju domovinu, ali hrvatska država... Fuj.''
Mnogi odlaze iz Hrvatske u potrazi za 'boljim sutra'. Mnogi se i razočaraju, no neki i uspiju, nađu bolji život i konačno postanu sretni van granica svoje domovine. No, nije svima suđeno i nemaju svi dovoljno hrabrosti za tako nešto pa prihvate stanje onakvo kakvo je.
Bilo to 'stanje za plakanje ili ne', ostanu osuđeni na takav život i s vremenom se naviknu na to. No, ovaj Vukovarac nije bio među njima pa se odvažio za rizik života i svaka mu čast na tome jer je većinu jednostavno previše strah nepoznatog.
A zasigurno ćete se složiti kako strah i je jedina kočnica koja nam priječi put do bolje sutrašnjice.
Konkretnih razloga za odlazak rijetko ima, ponekad se jave neki anonimni "uspješniji" ljudi, koji su ČAK imali dobar posao u Hrvatskoj, ali su ga napustili jer su ovdje svi zločesti, svaki poslodavac te izrabljuje, nitko ne cjeni tvoje znanje i sve ostalo.
U Irskoj te svatko naravno uvijek dočeka raširenih ruku, svi te cjene, sve je divno i krasno, makar živiš u 30 kvadrata sa još 5 cimera ko zna odakle, i jedva skupiš za stanarinu radeći kao pomoćni kuhar...
Volio bih otvoriti temu o tome ovdje na politici, ne samo da komentiramo ovu pojavu, ali i da na jednom mjestu skupimo sve te glupe novinske članke, u kojima mahom mladi isfrustrirani činjenicom da su mahom već na pragu tridesete, a u svoju karijeru nisu ulagali, pa se čude kako je teško pronaći dobro plaćeni posao u ovoj državi...
Pitam se jeli ova ista "Slobodna" Dalmacija, pisala ovakve tugaljeve članke kada je pola Imockoga za vrime juge moralo otić u Njemačku jer je dobra država ciljano kočila ikakav ekonomski i industrijski razvoj toga kraja... Jesu li i onda slavna novinarska pera Miljenko Smoje i Momčilo Popadić radili intervjue na kolodvorima u kojima su sugovornici pljuvali po državi (tada barem s razlogom), ili je tada bilo se super i krasno...
Iako se dobrim dijelom slažem sa činjenicom da živimo u tragičnoj državi, u kojoj se rad i poštenje nimalo ne cjene, već odavno sam se zapitao koji je smisao svakodnevnom bombardiranja ovakvim člancima, naizgled se čini kao da netko želi da pola Hrvatske iseli poučeno prekrasnim svjedočanstvima ovih koji su već otišli, ali kome je to u interesu?
Evo današnjeg "članka"
Svjedočanstvo Hrvata koji je otišao u Irsku: Pitao sam se jesam li idiot, zašto ne mogu postići ništa više od toga nego da preživim mjesec?
Citiraj:
Boris V. je Vukovarac koji je odlučio otići u Irsku kako bi imao bolji život.
Tako je on objavio u Facebook grupi "Idemo u Irsku" post koje je mnoge zamislio.
Ovo je napisao:
"Ako niste uhljeb, guzonjin sin ili politički krpelj neke od naših vodećih stranaka, sigurno ste se u vašem životu kao i ja pitali, kako to da kod nas ljudi koji su totalni debili, nekulturni, bezobrazni i neobrazovani imaju toliko novaca, uspješni su, slavni i zaobilaze zakon i pravila bez posljedica. Zašto?
Ja sam se uvijek pitao da li sam ja onda idiot? Zaostao? Nesposoban ili nešto drugo nije u redu sa mnom, jer u našem hrvatskom okruženju ne mogu postići ništa više od toga nego da preživim mjesec? Da li će tako biti do kraja života?ostoji li mjesto gdje je drugačije i gdje se neke druge kvalitete više cijene i nagrađuju?
E pa upravo to sasvim NEOBIČNO iskustvo sam doživio u Irskoj, gdje za svo čudo moj poslodavac zaista cijeni rad, trud, angažman, poštenje, iskrenost, odgovornost prema poslu i klijentu. Je*ote, ne možeš vjerovati pa onda iz iskustva pričekaš s euforijom jer misliš možda je to samo na početku, međutim kad se to nastavi mjesec za mjesec pa ti se nagovijesti povišica i više rangirano radno mjesto, shvatiš da nisi ti idiot, da nisi nesposoban i da je zapravo sve u redu s tobom.
Okruženje u kojem si bio je nezdravo i loše i onda tako nekako ispunjen nečim čudnim, novim, ali ful dobrim, počneš i na život i stvari malo drugačije gledati, vedrije, toplije i prije svega zdravije.
Ljudi, nemojte više gubiti vrijeme, zdravlje i živce u Bankarskoj/HDZ/SDP-ovskoj prčiji. Pod krinkom nacionalizma su nas pokrali i domovinu nam rasprodali. Ponosan sam što sam Hrvat i zauvijek ću voljeti svoju domovinu, ali hrvatska država... Fuj.''
Mnogi odlaze iz Hrvatske u potrazi za 'boljim sutra'. Mnogi se i razočaraju, no neki i uspiju, nađu bolji život i konačno postanu sretni van granica svoje domovine. No, nije svima suđeno i nemaju svi dovoljno hrabrosti za tako nešto pa prihvate stanje onakvo kakvo je.
Bilo to 'stanje za plakanje ili ne', ostanu osuđeni na takav život i s vremenom se naviknu na to. No, ovaj Vukovarac nije bio među njima pa se odvažio za rizik života i svaka mu čast na tome jer je većinu jednostavno previše strah nepoznatog.
A zasigurno ćete se složiti kako strah i je jedina kočnica koja nam priječi put do bolje sutrašnjice.