Da, to je Andrija
Spasio je srpskog vojnika koji mu se zahvalio tako to je preao na hrvatsku stranu! Čudno je da priča Andrije Marića nije privukla niti jednog hrvatskog redatelja. Jer njegov ratni put je
Nevjerojatan.
teta je da novi narataji u Hrvatskoj nemaju pojma tko su ljudi koji su im servirali domovinu. Kada bi se prisjetili golobradih mladića koji su većinom poginuli tijekom rata u Hrvatskoj, svaka bi zagrebačka ulica mogla nositi ime po jednom od heroja. Jer, bilo ih je puno Samo jedan od njih je Andrija Marić. Uniti tenk pa zapali cigaretu, zarobi neprijatelja pa se s njime sprijatelji Nitko ne zna to je ovoga hrvatskoga Ramba natjeralo da samo godinu dana prije rata iz vicarske dođe u Hrvatsku. Zapravo, nakon svega to je učinio, jasno je da je to učinio isključivo zbog brige za budućnost. Andrija Marić, rodom iz Ivanjske pokraj Banja Luke, i prije rata je često posjećivao Borovo naselje u kojemu je ivio njegov prijatelj Marin Mrdan. U Borovu se, tako, zatekao i tih prvih ratnih dana i odmah se prijavio kao dragovoljac, a Blago Zadro je u njemu prepoznao rođenog borca i izrazitoga individualca čije su ratne zasluge koje su često graničile s ludoću, mnogi branitelji pripisivali sebi. Drago Krpan, njegov suborac iz utih mrava koji je proao gotovo sve Andrijine akcije, izjavio je: Andrija je znanje za protuoklopnu borbu pretpostavljam stekao u JNA i to je prenosio na nas.
Kako je samo unitavao tenkove
To svoje znanje Andrija Marić je najbolje iskazao 14. rujna kada je JNA organizirala drugi pokuaj zauzimanja Vukovara napadom na Trpinjsku cestu. Marić i njegovi nalazili su se tada na Lipovačkom putu, na samom ulazu u Borovo Naselje. U dva dana, 14. i 15. rujna neprijatelj je ostao bez tridesetak oklopa. Nekoliko njih je unitio Andrija, a najveći dio skupina uti mravi. O Andriji s velikim potovanjem svjedočio je i njegov suborac Zoran Sablić. Odmah mi se svidio. Imao je 25, 26 godina Čim su ovdje počele čarke, odlučio je ostati s nama. Kad se zaratilo, pokazao se kao pravi vođa, pokretač. Kako se ono kae, gdje čovjek neće staviti nogu, on će staviti glavu. Bio je jako hrabar čovjek. Za njega strah nije postojao, sudjelovao je u svim akcijama, poskidao tenkova sigurno koliko i Marko Babić. Bili smo sloni kao braća, ali Andrija, to je posebna priča. Veliki ratnik, ali i veliki humanist. Andriju prati i jedna nevjerojatno topla priča koja potkrjepljuje izjave njegovih suboraca o humanosti koju je u sebi nosio:
Andriji je pao u ruke neprijateljski vojnik, tenkist Sinia Jovanov iz Pančeva. Taj mali spasio se iz pogođenoga tenka i nekud se skrio. Pritajio se, sluao nae razgovore i nakon četiri, pet dana skrivanja u nekoj kući i vaganja tko je od nas najnormalniji, odlučio se predati Andriji Mariću. Bio je vojnik JNA. Ispričao je da je mobiliziran tek nekoliko dana prije, da su ih poslali kao janjad na klanje, da je razočaran, da to nije njegov rat, a Andriji se momak svidio pa nije dao da mu dlaka padne s glave. Ovaj mu je iz zahvalnosti stalno nosio punjenje za osu i pratio ga u stopu. Kasnije su postali pravi prijatelji, a Jovanov je teko ranjen i danas je invalid Domovinskoga rata. A Andrija njega smo izgubili.
Hrvat, heroj, humanist koji je zavolio neprijatelja
Evo to je o Andriji kazao Sinia Jovanov, spaeni srpski vojnik koji se priključio hrvatskoj vojsci:
Proveo sam 2 do 3 dana u nekom pajzu u mraku, izgubljen i u strahu, onako gladan posegao sam za nekom tekućinom da ublaim eđ Mislim da je bio paradajz u boci, ali mi je poslije nekoliko gutljaja palo na pamet da je moda otrov! Sluao sam kako Hrvati često etaju po dvoritu i čuo sam Marića i taj mi se čovjek činio smiren i dobar Nakon nekoliko dana odlučio sam se predati pa ta bude Čuo sam u dvoritu kako dečki razgovaraju, u pajzu sam ostavio puku i izletio pred zbunjene gardiste koji su gledali od kuda sam se stvorio Traio sam Andriju Marića i tako sam odgovarao na svako pitanje Sproveli su me u tab i tu su me ispitivali, ali i dalje sam inzistirao na tome da dovedu Marića ili ne govorim nita Prije dolaska u Vukovar, nai su pričali kako ustae kolju djecu, kako presjecaju kablove s bandera i pre strujom po tenkovima, govorili su da je bolje se ubiti nego pasti iv u ruke ustaama Od tih priča sam se uvijek znao najeiti Ali, dok sam čekao da se Marić pojavi, primijetio sam da nema ustaa i da su svi vojnici zapravo dojučeranji radnici, ratari i poteni ljudi pa glava mi je jo na ramenima, a ni amar nisam dobio otkad su me zarobili! Na vratima se pojavio Marić i pita tko ga toliko treba i kada su pokazali na mene, gledao je zbunjeno i upita me da li se mi znamo od nekuda!? Rekao sam mu da ja njega poznam iz dolazaka u dvorite u kojoj sam kući bio sakriven. Na stol su stavili par konzervi i kruha. Srknio sam sardine jako brzo jer par dana osim paradajza nisam nita okusio. Andrija je sjedio nasuprot mene i gledao me kako prodrljivo trpam hranu u sebe i počeo: Ima dvije opcije: prva je da te prebacimo u Bosnu, pa kud te volja i druga je da te predamo tvojima nazad. Gledao sam zbunjeno jer sam očekivao da jedna od opcija bude metak u čelo i zdravo! Upitao sam Andriju: Vi me nećete ubiti? Gledali su svi zbunjeno u mene, a Andrija promrmlja: Rekli smo ti opcije! Pomislio sam, ako me vrate mojima, optuit će me za dezerterstvo i metak u čelo, a kuda dalje da idem. Skočio sam sa stolice i rekao Andriji: Ja nazad ne mogu, a vi me nećete ubiti! Ako se gine, ginut ćemo zajedno!!!
Sinia Jovanov, srpski vojnik, postao je najbolji prijatelj hrvatskoga heroja Andrije Marića. Priključio se utim mravima i obrani Vukovara
Smrt heroja
Kad je u jesen 1991. poginuo vukovarski vitez Blago Tica, Andrija je odlučio otići na pogreb u Grude, no na povratku za cijelu tu skupinu prijatelja vie nije bilo ulaza u Vukovar. Pad grada dočekao je braneći Vinkovce pa se otputio u Zagreb i prijavio u 5. brigadu s kojom najprije sudjeluje u obrani Zadra. I tamo je, gotovo usput, unitio jedan tenk. Njegov ratni put okončan je na Kupresu 10. 4. 1992. godine. Interventni vod, u čijem se sastavu nalazio i Andrija, zbog velike magle i snijega naletio je izravno na banjolučki korpus. Pogođena su dva dipa. U jednom je bio Robert Zadro, Blagin sin, a u drugom Andrija Marić. Pancirno zrno doslovno mu je odnijelo glavu. Toga dana poginulo je 300 hrvatskih vojnika Svi redom heroji
Vie na: https://hrvatskoobrambenostivo.com
teta je da novi narataji u Hrvatskoj nemaju pojma tko su ljudi koji su im servirali domovinu. Kada bi se prisjetili golobradih mladića koji su većinom poginuli tijekom rata u Hrvatskoj, svaka bi zagrebačka ulica mogla nositi ime po jednom od heroja. Jer, bilo ih je puno Samo jedan od njih je Andrija Marić. Uniti tenk pa zapali cigaretu, zarobi neprijatelja pa se s njime sprijatelji Nitko ne zna to je ovoga hrvatskoga Ramba natjeralo da samo godinu dana prije rata iz vicarske dođe u Hrvatsku. Zapravo, nakon svega to je učinio, jasno je da je to učinio isključivo zbog brige za budućnost. Andrija Marić, rodom iz Ivanjske pokraj Banja Luke, i prije rata je često posjećivao Borovo naselje u kojemu je ivio njegov prijatelj Marin Mrdan. U Borovu se, tako, zatekao i tih prvih ratnih dana i odmah se prijavio kao dragovoljac, a Blago Zadro je u njemu prepoznao rođenog borca i izrazitoga individualca čije su ratne zasluge koje su često graničile s ludoću, mnogi branitelji pripisivali sebi. Drago Krpan, njegov suborac iz utih mrava koji je proao gotovo sve Andrijine akcije, izjavio je: Andrija je znanje za protuoklopnu borbu pretpostavljam stekao u JNA i to je prenosio na nas.
Kako je samo unitavao tenkove
To svoje znanje Andrija Marić je najbolje iskazao 14. rujna kada je JNA organizirala drugi pokuaj zauzimanja Vukovara napadom na Trpinjsku cestu. Marić i njegovi nalazili su se tada na Lipovačkom putu, na samom ulazu u Borovo Naselje. U dva dana, 14. i 15. rujna neprijatelj je ostao bez tridesetak oklopa. Nekoliko njih je unitio Andrija, a najveći dio skupina uti mravi. O Andriji s velikim potovanjem svjedočio je i njegov suborac Zoran Sablić. Odmah mi se svidio. Imao je 25, 26 godina Čim su ovdje počele čarke, odlučio je ostati s nama. Kad se zaratilo, pokazao se kao pravi vođa, pokretač. Kako se ono kae, gdje čovjek neće staviti nogu, on će staviti glavu. Bio je jako hrabar čovjek. Za njega strah nije postojao, sudjelovao je u svim akcijama, poskidao tenkova sigurno koliko i Marko Babić. Bili smo sloni kao braća, ali Andrija, to je posebna priča. Veliki ratnik, ali i veliki humanist. Andriju prati i jedna nevjerojatno topla priča koja potkrjepljuje izjave njegovih suboraca o humanosti koju je u sebi nosio:
Andriji je pao u ruke neprijateljski vojnik, tenkist Sinia Jovanov iz Pančeva. Taj mali spasio se iz pogođenoga tenka i nekud se skrio. Pritajio se, sluao nae razgovore i nakon četiri, pet dana skrivanja u nekoj kući i vaganja tko je od nas najnormalniji, odlučio se predati Andriji Mariću. Bio je vojnik JNA. Ispričao je da je mobiliziran tek nekoliko dana prije, da su ih poslali kao janjad na klanje, da je razočaran, da to nije njegov rat, a Andriji se momak svidio pa nije dao da mu dlaka padne s glave. Ovaj mu je iz zahvalnosti stalno nosio punjenje za osu i pratio ga u stopu. Kasnije su postali pravi prijatelji, a Jovanov je teko ranjen i danas je invalid Domovinskoga rata. A Andrija njega smo izgubili.
Hrvat, heroj, humanist koji je zavolio neprijatelja
Evo to je o Andriji kazao Sinia Jovanov, spaeni srpski vojnik koji se priključio hrvatskoj vojsci:
Proveo sam 2 do 3 dana u nekom pajzu u mraku, izgubljen i u strahu, onako gladan posegao sam za nekom tekućinom da ublaim eđ Mislim da je bio paradajz u boci, ali mi je poslije nekoliko gutljaja palo na pamet da je moda otrov! Sluao sam kako Hrvati često etaju po dvoritu i čuo sam Marića i taj mi se čovjek činio smiren i dobar Nakon nekoliko dana odlučio sam se predati pa ta bude Čuo sam u dvoritu kako dečki razgovaraju, u pajzu sam ostavio puku i izletio pred zbunjene gardiste koji su gledali od kuda sam se stvorio Traio sam Andriju Marića i tako sam odgovarao na svako pitanje Sproveli su me u tab i tu su me ispitivali, ali i dalje sam inzistirao na tome da dovedu Marića ili ne govorim nita Prije dolaska u Vukovar, nai su pričali kako ustae kolju djecu, kako presjecaju kablove s bandera i pre strujom po tenkovima, govorili su da je bolje se ubiti nego pasti iv u ruke ustaama Od tih priča sam se uvijek znao najeiti Ali, dok sam čekao da se Marić pojavi, primijetio sam da nema ustaa i da su svi vojnici zapravo dojučeranji radnici, ratari i poteni ljudi pa glava mi je jo na ramenima, a ni amar nisam dobio otkad su me zarobili! Na vratima se pojavio Marić i pita tko ga toliko treba i kada su pokazali na mene, gledao je zbunjeno i upita me da li se mi znamo od nekuda!? Rekao sam mu da ja njega poznam iz dolazaka u dvorite u kojoj sam kući bio sakriven. Na stol su stavili par konzervi i kruha. Srknio sam sardine jako brzo jer par dana osim paradajza nisam nita okusio. Andrija je sjedio nasuprot mene i gledao me kako prodrljivo trpam hranu u sebe i počeo: Ima dvije opcije: prva je da te prebacimo u Bosnu, pa kud te volja i druga je da te predamo tvojima nazad. Gledao sam zbunjeno jer sam očekivao da jedna od opcija bude metak u čelo i zdravo! Upitao sam Andriju: Vi me nećete ubiti? Gledali su svi zbunjeno u mene, a Andrija promrmlja: Rekli smo ti opcije! Pomislio sam, ako me vrate mojima, optuit će me za dezerterstvo i metak u čelo, a kuda dalje da idem. Skočio sam sa stolice i rekao Andriji: Ja nazad ne mogu, a vi me nećete ubiti! Ako se gine, ginut ćemo zajedno!!!
Sinia Jovanov, srpski vojnik, postao je najbolji prijatelj hrvatskoga heroja Andrije Marića. Priključio se utim mravima i obrani Vukovara
Smrt heroja
Kad je u jesen 1991. poginuo vukovarski vitez Blago Tica, Andrija je odlučio otići na pogreb u Grude, no na povratku za cijelu tu skupinu prijatelja vie nije bilo ulaza u Vukovar. Pad grada dočekao je braneći Vinkovce pa se otputio u Zagreb i prijavio u 5. brigadu s kojom najprije sudjeluje u obrani Zadra. I tamo je, gotovo usput, unitio jedan tenk. Njegov ratni put okončan je na Kupresu 10. 4. 1992. godine. Interventni vod, u čijem se sastavu nalazio i Andrija, zbog velike magle i snijega naletio je izravno na banjolučki korpus. Pogođena su dva dipa. U jednom je bio Robert Zadro, Blagin sin, a u drugom Andrija Marić. Pancirno zrno doslovno mu je odnijelo glavu. Toga dana poginulo je 300 hrvatskih vojnika Svi redom heroji
Vie na: https://hrvatskoobrambenostivo.com